Plan prehrane
Kada govorimo o rekreativcima često se kod upita za izradu plana prehrane javlja dosta problema.
Najčešće se srećem s izjavama tipa:
„ Ja to ne mogu, nemam vremena, kaj moram toliko jesti, pa ja ne doručkujem, to je skupo, itd.“
Kako onda pomoći jednom prosječnom rekreativcu da dođe do željenih rezultata na što bezbolniji način?
Najlakši način bi bio napisati gotovi plan prehrane kojeg će se najvjerojatnije pridržavati određeno vrijeme. Nakon čega će „puknut“ i dignut ruke od svega, te se vratiti na staro.
Isto tako često sam svjedok izjava: „Ne jedem poslije 6, izbacio/la sam kruh, ja sam na ovoj dijeti…“.
Dijetu bi mogli definirati kao prepisanu prehranu u svrhu dobivanja ili gubitka kilaže.
Najveća im je mana što traju neko određeno vrijeme i onda dolazimo pred zid.
Možda i postignemo rezultate međutim kako dalje nastaviti i kako održavati određenu kilažu ako smo npr. na narančinoj dijeti.
Ok, možemo mi voljeti naranče, ali možemo li samo njih jesti i zadovoljiti sve nutritivne vrijednosti i potrebe našeg mozga za hranom i koliko to može trajati?
Obično takve dijete uspijevamo pratiti neko vrijeme nakon čega pucamo i vraćamo se na staro (jo-jo efekt).
Ili uzmimo za primjer osobu koja od svoje prve godine života jede kruh te ga svakodnevno jede 24 godine i nakon toga isti taj kruh izbaci kako bi smršavila.
Velika vjerojatnost je da će izdržati neko vrijeme bez kruha međutim kad-tad će se velika većina vratiti istoj toj namirnici i jesti je u još većim količinama.
Mozak ne voli ograničenja i zabrane i svaka zabrana je u stvari poticaj za još većom željom za predmet zabrane.
Čisti dokaz tome su mala djeca koja baš rade ono što ne smiju, govorim generalno naravno.
Koje je onda rješenje i kako krenuti?
Moj prijedlog je postupnost.
Moramo se pomiriti da rezultati ne dolaze preko noći i bez truda.
Da, morat ćemo nositi zdjelice i da, morat ćemo malo planirati unaprijed i da, morat ćemo se ranije probuditi ako želimo postići rezultate i najbitnije, morat ćemo mijenjati stil života jer pravilna i izbalansirana prehrana se odvija 24 h dnevno, a ne periodično i kada nama to odgovara.
Naravno, ne sve odjednom.
Ni sam ne radim sve odjednom kad se pripremam za natjecanje koje zahtijeva do u detalj razrađenu prehranu.
Period priprema mi traje 12-16 tjedana gdje postupno ulazim u takmičarsku dijetu u kojoj je svaki tjedan pomno isplaniran i slijedi moj napredak te shodno njemu vršim korekcije.
Promjene bi trebalo donositi postepeno u vidu malih korekcija u odabiru namirnica, vremenu kada se koja namirnica jede i u kojim količinama.
Ako netko nema naviku doručkovanja treba je lagano uvoditi, ne možemo očekivati da će ta osoba ujutro pojesti steak kao netko tko je na takmičarskoj dijeti (ni ja osobno ne mogu jesti meso za doručak), ali s vremenom možda se i to dogodi.
Navike je teško mijenjati, stoga si treba dati vremena i postupno mijenjati prehrambene navike te tako puno bezbolnije prijeći s loše i nekvalitetne (u krajnjem slučaju i lošije po naše zdravlje) prehrane, na zdravu i izbalansiranu.
Put je ponekad dug i mukotrpan, ali se na kraju uvijek isplati.
Autor: Goran Juratović